Malo kasni, ali ipak je stigla. Ušetala se jesen na naše brege, obojila vinograde i šume, oprala kišom ulice našega grada. No, da. Ušetala se i u školu!
Učenici petih razreda pripremili su pravu modnu reviju jesenskih šešira o kojima su ispričali zanimljive priče. Šeširi koje ste mogli razgledati u predvorju naše škole proputovali su daleke pute poljima i šumama, vinogradima i voćnjacima, modnim pistama Pariza, letjeli su oni s vjetrom, letjeli su i u avionu, a plovili su i potocima i rijekama, čak i oceanima do dalekog Brazila. Na svojim putovanjima često bi se izgubili, ali bi ih neka dobra duša pronašla i spasila. Bilo je, kao i u svakoj priči, i onih manje dobrih koji su ih poželjeli samo za sebe, ali tko bi im mogao zamjeriti. Igrali su se oni sa životinjama i čudesnim bićima, skupljali su mirisne i šarene plodove jeseni i na kraju su se svi uspjeli spasiti, vratiti kući i na kraju su svi pogodili put do škole, taman u trenutku kad ih je zatrebala za svoj zadatak iz Hrvatskog jezika neka učenica ili učenik naše škole.
Kako je učiteljica bila očarana ljepotom jesenskih kreacija, izložila ih je u predvorju škole sa željom da ih svi vide te da se na taj način svojim učenicima zahvali na ovako velikom trudu. Pohvalu su zaslužili i članovi njihovih obitelji jer bilo je tu i šivanja, lijepljenja, bojanja, rezanja – bilo je tu posla za sve! Poznata nam je i draga dječja iskrenost pa su neki prenijeli i dojmove svojih roditelja: „U moje vrijeme to se nije trebalo raditi za školu.“ ili „Da ne bi slučajno ostavila taj šešir u školi… To je prelijepo za školu. Vrati nam ga doma da si mi ukrasimo kuću.“ Na kraju su ipak svi pripomogli i doista se vidi koliko su se potrudili, te, unatoč nedostatku vremena, uživali u zajedničkom stvaralaštvu sa svojom djecom. Da su se šeširići doista svidjeli svima, najbolje oslikavaju tri situacije: nekoliko je učenika došlo pitati koliko koštaju šeširi jer su ih htjeli kupiti 😊, a našoj teti Zdenki nije bilo teško svakoga dana pospremati otpalo zrnje kukuruza, odlijepljene kestene ni mrvice sasušenog lišća. Stalno je govorila: „To je nešto neviđeno! Treba te šešire poslati još nekamo dalje da ih svi vide!“ Na kraju je još i naš ravnatelj izjavio: „Ovo je umjetnost!“
Eto, djeco – nadam se da ste ispunjeni i sretni, a ja vam mogu poručiti samo još ovo: „Pravi izvor ove maštovite priče zapravo ste vi. Vi ste nam uljepšali školu i uljepšavate ju svakoga dana. Djeca su najljepša umjetnost svijeta!“
Melita Petriš Banovec
Poveznica na video – Kizoa